Prvi istraživački zadatci usmjereni su na teorijsko upoznavanje senzora robota te testiranje zadavanjem glasovnih naredbi, snimanjem fotografija pomoću kamere robota, postavljanja naredbi produkcije zvuka i sl.

Završne radionice obično su, prema načelu primjerenosti za dob i razinu znanja i vještina, koncipirane tako da polaznici dobiju zadatke za istraživanje i pripremu određenog područja, a zatim programiraju robote kako bi izvršili zadatke (tzv. misije) i ispunili cilj, pri čemu ostvaruju svoje interese i ideje u granicama fleksibilnosti koja ne ometa učenje. Ovisno o raspoloživom vremenu (tj. dogovorenom broju radionica), polaznici pomoću mrežne tražilice istražuju te bilježe podatke, mjere operativni prostor, osmišljavaju i prevode tekstove koje roboti izgovaraju, obrađuju i pripremaju zvuk koji učitavaju na robote i slično.

Programiranje humanoidnih robota uključuje eksperimentalni rad zbog specifičnosti pojedinog modela, ali i varijabilnosti radnog okruženja. Parametri poput preciznosti motora, dinamike kretanja ili ambijentalnih šumova utječu na izvedbu zadataka te zahtijevaju prilagodbu programskog rješenja. Takve situacije potiču analitičko promišljanje, testiranje i optimizaciju programa, čime se razvija kreativnost i sposobnost rješavanja problema.